Muški rukomet je poslije nogometa sve do devedesetih godina donio najviše uzbuđenja i radosti Mostarcima. Po popularnosti, masovnosti, a i po rezultatima, mjesto mu je odmah iza nogometa. Savremeni rukomet spada u tzv. dvoranske sportove 111 kako su se nekad zvali „mali sportovi”. Medutim, do sredine pedesetih godina prošlog stoljeća igrao se „veliki” rukomet i to na nogometnim igralištima. Ali kada se pojavio „mali” rukomet on potpuno potiskuje njegovu „nogometnu varijantu”. Istina, u Mostaru se nije organizirano igrao „veliki” rukomet. Odigrane su dvije, tri revijalne utakmice i to sa ekipom „Milicionar” prvakom bivše države iz Sarajeva.
Kolijevka „malog” rukometa bila je Viša realna gimnazija u Mostaru. Ništa neobično, jer su se u Višoj realnoj gimnaziji počeli igrati i drugi sportovi: košarka, odbojka, stoni tenis i dr. Kako bivši gimnazijalci tvrde, za njihovu ljubav prema sportu, zaslužan je prof. fiskulture Borki •Turanjanin. Drugo jezgro rukometa bio je DTV „Partizan” koji je odgajao vrsne gimnastičare sportaše zahvaljujući također vrsnim učiteljima – trenerima.
R.K. "Partizan" (DTV)
Prema pisanju mostarske „Slobode”, profesor Džemal Burić nakon povratka sa školovanja iz Zagreba, gdje je igrao rukomet za tamošnji „Vihor”, jedan je ad utemeljitelja rukometa u Mostaru. On je zajedno sa profesorom Stevom Bojanićem 1953. god. održao prvi seminar iz ovog sporta.
Najjače korjene rukomet je ipak pustio u odredu izvidača „Ivo Lola Ribar”. Ustvari, gimnazijalci koji su igrali rukomet bili su i izviđači. Ta omladinska organizacija pružila je dobre uslove za sportske aktivnosti. Ljetujući na Boračkom jezeru, članovi izviđača često su igrali sa već poznatim ekipama iz Sarajeva i Beograda.
Ipak, prva rukometna utakmica u Mostaru bila je ona između Više realne gimnazije iz Mostara i Prve muške gimnazije iz Sarajeva 1954. god. Utakmica je igrana u dvorištu Gimnazije. Sljedeće 1955. god., u zimu, Mostarci su gostovali u Sarajevu. Ta utakmica je odigrana na igralištu legendarnog FIS-a. Za igrače iz Mostara to je bilo veliko iznenađenje i prvo iskustvo jer se igralo na betonu. Uz rukometaše, ekipu su sačinjavali golman FK „Veleža” Fadil Dugalić, košarkaš Slavko Cindrić i odbojkaš Zdravko Ivkavić. Cindrić je bio kapiten (najstariji), ali je loše igrao, dva puta je vraćao loptu svom golmanu i skrivio sedmerac. Utakmicu protiv „Bosne”, koju su sačinjavali vrsni rukometaši „velikog” rukometa svi odreda reprezentativci bivše države, mostarski gimnazijalci su izgubili s visokim rezultatom. U mostarskoj ekipi još su šgrali i Neda Andrić, Emanuel Bijakšić, Ismet Zahlrović i Andrija Bebek.
Prvo zvanićno takmičenje na kojem su učestvovali rukometaši Mostara bilo je 1955. god. u Zenici, prvenstvo Bosne i Hercegovine, gdje su učestvovale ekipe iz Sarajeva, Banja Luke, Mostara, Zenice i Tuzle. Ekipu Mostara na tom prvenstvu sačinjavali su: Neda Andrić, Ismet Zahirović, Emanuel Bijakšić, Ismet Salahović, Miljenko Sudar, Camil Rokša i Emil Zećo. Trener je bio prof. Labud.
Mostarci na prvenstvu Bosne i Hercegovine u Zenici 1955. god. Trener prof. Labud, Andrić, Zahirović, Salahović, Bljakšić, Sudar i Rokša
Utakmice u Zenici su se igrale na igralištu FK„Čelik”, na šljaki uz malu tribinu. Zanimljivo je da su neke ekipe nastupale u kopačkama, dok je ekipa iz Mostara bila polubosa.
Tokom 1955. i 1956. god. rukomet je izazivao i sve veći interes kod publike. Uz rivalstvo sa ekipama iz Bosne jer nije bilo ekipa u Hercegovini, veliko rivalstvo je bilo između domaćih ekipa „Izviđača” i „Partizana”. Posebno su bili popularni turniri vezani za određene događaje, koji su privlaćili veliki broj giedalaca. To je u početku bila „nogometna publika” da bi za kratko vrijeme porastao broj rukometnih zaljubljenika i entuzijasta. „Izvidać” je u tom razdobiju uživao veliku potporu gradskih struktura te bio najjača rukometna ekipa.
Rukomet se vrio brzo počeo igrati i širom Hercegovine. Zahvaljujući takvom razvoju već 1958. god. RK „Mladost” iz Mostara (u kojoj su igrali svi igrači iz „Izvidača”) na prvenstvu Bosne i Hercegovine, odigranom u Banja Luci, bila je druga u Bosni i Hercegovini. Odlučujuću utakmicu za prvo mjesto „Mladost” je izgubila 16:15 od sarajevske „Bosne”. Valja napomenuti da su RK „Borac” iz Banja Luke, RK „Mladost” i „Bosna” iz Sarajeva već bili medu 12 najboljih u Jugoslaviji. Mostar je bio treći rukometni grad u Bosni i Hercegovini.
Te 1958. god., zabilježen je do tada i najveći uspjeh mostarskog rukometa. Igrajući na Partizanskim igrama u Sarajevu rukometaši DTV „Partizana” osvojili su prvo mjesto. Zahvaljujuči takvim rezultatima, Rukometni savez Jugoslavije, organizirao je u Mostaru gostovanje rukometne reprezentacije Rumunjske, koja je te godine postala prvak svijeta. Utakmica je odigrana na travnjaku tek otvorenog stadiona pod Bijelim Brijegom, uz zapadnu tribinu pred skoro 5000 gledalaca. Domaći igrači nastupili su u kombiniranom sastavu reprezentacije BiH.
Mostar, 1958. god. stadion pod ajelim brijegom, zajednički snimak kombinirane reprezentacije 811-isa reprezentacifom Rumunjske
RK Izviđač", 1961. god. (11 savezna liga) Stoje: S.Šarić, M.Stanić, M.Jevremović, S.Škaljić, M.Rahimić, N.Andrić; Čuče: I.Zahirović, Z.Ivković, Marković, E. Bijakšić
Rukomet je postajao iz godine u godinu sve popularnšji sport u gradu na Neretvi. Već 1961. god., RK „Izviđać” igra u Drugoj saveznoj ligi bivše države. „Izviđač”, „Gimnazijalac”, „Partizan”, „Lokomotiva”,ORK„Mostar”, „Mladost”, „Tehničar”, „Tekstilac” i „Velež” su nosioci rukometnog sporta u gradu. Nakon raznih reorganizacija u ovom sportu kasnije je RK „Velež” ostao jedini klub u Mostaru do devedesetth godina prošlog stoljeća.
Jedan od najinteresantnijih rukometnih događaja u Mostaru bio je kvalifikacijski susret RK„Veleža” za ulazak u Prvu saveznu ligu Jugoslavije 1976. god. Iako im taj put nije pošlo za rukom, Mostarci nikada neće zaboraviti tu utakmicu s „Celjem”, jer tih dana grad je živio za rukomet. Kantarevac je bio pretijesan da primi sve one koji su htjeli gledati ovu utakmicu.
Nekoliko dana prije same utakmice iz čitave Jugoslavije stizali su telegrami podrške i želje da „Velež” uspije, a Mostar napokon dobije rukometnog prvoligaša. Došao je i taj dan, dan nadanja i strepnje kada je rukomet bio jedina tema u gradu. Susret je odigran 20. 6. 1976. god. na Kantarevcu pred oko 5000 gledalaca, a atmosferu sa te utakmice nije teško dočarati kada se zna da ovaj sportski objekat može primiti maksimalno 2000 posjetilaca. Protivnik je bila ekipa RK „Celje” iz Slovenije, a tu utakmicu su izabranici Pike Sutona i Sude Repka dobili sa rezultatom 16:11. Međutim, tih pet golova razlike nije bilo dovoljno za ulazak u Prvu saveznu ligu, jer mjesec dana kasnije u uzvratnom susretu u Celju, Slovenci su pobijedili sa rezultatom 22:15. RK „Velez” je imao ranije još jedan pokušaj za plasman u Prvu saveznu ligu, ali i to se završilo neuspjehom. Bilo je to na turniru u Slavonskom Brodu 1966. god., gdje su učesnici pored „Veleža” bili „Radnički” iz Slavonskog Broda, „Bečej” i „Celje”. U viši rang takmičenja tada su se plasirali „Bečej” i „Celje”.
RK„Velež" 1975/76 god. Stoje: R. Suton, D.Čosić, D.Čolović, S.zadro, B.Rebić, P.Čuljak, N.Andrić; Čuče: M.Milutinović, 0.Kljako, Ž.Ivković, Lj.Bešlić, S.Repak, F.Garmaz, I. Kvesić
Svakako jedna od najznačajnih i najmarkantnijih osoba koja je nastupala za RK„Velež”, a kasnije i za reprezentaciju Jugoslavije bio je ZvonimirNoka Serdarušić. Ovaj Mostarac koji se prvo bavio fudbalom pa kasnije prešao da se bavi rukometom izgradio je bogatu rukometnu karijeru, a danas je trener višestrukog prvaka Njemačke, Kiela.
POSLIJERATNI RUKOMETNI KLUB “VELEŽ” MOSTAR
Tokom ratnih sukoba i agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995 god. R.K. “Velež”, praktično obnavlja svoju aktivnost krajem novembra 1999. god. Grupa entuzijasta iz Mostara koju su činili: Edin Hadžić, Orner Omerović, Tarik Zuljević i Hasan Behram, okupila je djecu iz mostarskih mahala. Prva obnoviteljska skupština kluba održana je 15. 12. 2000. god. u hotelu Bristol, gdje je za predsjednika kluba izabran Enver Zećo. Klub je imao čvrste namjere da radi na dugoročnom planu i da se udare temelji za rad i nacrt jednog zdravog sportskog kolektiva. Dugogodišnji prekid u igranju muškog rukometa natjerao je upravu kluba da–krene od nule-kada je u pitanju igrački kadar. Poćelo se sa uzrastom djece i omladine od 10-15 godina starosti. Sami počeci su bili veoma teški, treniralo se na otvorenom terenu u južnom logoru, po svim vremenskim (ne)prilikama. U početku to je bilo petanestak mladića, ali se broj iz mjeseca u mjesec povećavao. Nakon par mjeseci treniranja odigrana je prva prijateljska utakmica sa ekipom R.K. “Goražde” iz Goražda. Utakmica je završena rezultatom 22:17 u korist ekipe iz Goražda. Prvo zvanično takmičenje poslijeratnog R.K. “Velež” bilo je pionirsko prvenstvo u Visokom na kojem je učestvovalo osam ekipa. Ekipa R.K. “Velež” odigrala je četiri utakmice i završila na sedmom mjestu. Uslijedio je veliki broj prijateljskih utaktmica i pionirskih odnosno kadetskih prvenstava na kojima rukometaši iz Mostara nisu imali značajnijih rezultata.
Za ovaj klub su se polako počeli interesovati ljudi koji su htjeli svojim radom i učešćem doprinijeti razvoju i vraćanju kluba na mjesto na kojem je nekada bio. Nepostojanje klupskih prostorija također je predstavljalo značajan problem kojeg smo prevazišli raznim improvizacijama. Godine 2001. od načelnika bivše općine Stari Grad dobili smo devastirani prostor u Sjevernom logoru kojeg smo uspjeli adaptirati i osposobiti za korištenje. U sklopu rukometnog kluba “Velež” osnovana je i ženska rukometna ekipa 2002. god. koja je 2004. god. odvojila se od R.K. “Velež” i počela sa radom kao Ž.R.K. “Lokomotiva” Mostar.
Loading ...